Dejan Aleksić, fot. Ljubiša Simović

Dejan Aleksić

English and Serbian below

Dejan Aleksić (1972) – poeta, dramatopisarz. Absolwent filologii serbskiej na Uniwersytecie w Nowym Sadzie. Redaktor naczelny czasopisma literackiego „Povelja”. Jego książki dla dzieci, z których część znajduje się na liście lektur szkolnych, przyniosły mu liczne wyróżnienia, m.in. nagrodę czasopisma „Politikin zabavnik”, nagrodę Targów Książki w Belgradzie, nagrodę „Dositejevo pero” i nagrodę Radia Belgrad. W 2015 roku wyróżniony przez International Youth Library nagrodą „Biały Kruk” za książkę Koga se tiče kako žive priče (2013, Kogo to obchodzi, jak się bajkom powodzi). Autor sztuki Mea culpa (2011) i książek poetyckich: Potpuni govor (1995, Pełna mowa; nagroda za najlepszy debiut), Dokazivanje senke (1996, Dowody na istnienie cienia), Svagdašnji čas (2000, Zwykła chwila), Sobna mitologija (2003, Domowa mitologia), Posle (2005, Później; nagroda „Branko Miljković”), Dovoljno (2008, Wystarczy; nagroda „Branko Ćopić”), Jedino vetar (2011, Tylko wiatr; nagroda „Meša Selimović”), biti (2013, być; nagroda „Jovan Jovanović Zmaj”), Kako to reći (2015, Jak to powiedzieć; wiersze wybrane), U dobar čas (2016, W odpowiedniej chwili), Što sam ono hteo da kažem (2018, Co to chciałem powiedzieć; wiersze wybrane dla dzieci), Radno vreme raja (2018, Godziny pracy raju; nagroda „Mika Antić”, nagroda „Vasko Popa”). Tłumaczony na bułgarski, francuski, grecki, hiszpański, macedoński, niemiecki, norweski, polski, rusiński, słowacki, słoweński i węgierski.

Dejan Aleksić (1972) – is a poet and playwright. He graduated from the Faculty of Serbian Philology at the University in Novi Sad. He is an editor-in-chief of a literary magazine Povelja. His books for children, some of which are school set books, have brought him multiple awards, i.e.  Politikin zabavnik Magazine Award, Bookfair in Belgrade Award,  Dositejevo pero Award and Radio Belgrade Award. In 2015 he was also awarded White Raven by International Youth Library for  Koga se tiče kako žive priče (2013; The Secret Life of Stories). He authored a play Mea culpa (2011) and books of poetry: Potpuni govor (1995, the prize for the best debut), Dokazivanje senke (1996), Svagdašnji čas (2000), Sobna mitologia (2003), Posle (2005), Dovolno (2008), Jedino vetar (2011, Meša Selimović Award), biti (2013 Jovan Jovanović Zmaj Award), Kako to reći (2015, selected poems), U dobar čas (2016), Što sam ono hteo da kažem (2018, selected poems for children), Radno vreme raja (2018, Mika Antić Award, Vasko Popa Award). His works were translated into Bulgarian, French, Greek, Spanish, Macedonian, German Norwegian, Polish, Rusyn, Slovakian, Slowenian and Hungarian.

Dejan Aleksić (1972) – pesnik, dramski pisac i književni stvaralac za decu. Diplomirao na Odseku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je devet pesničkih knjiga, za koje je dobio brojne književne nagrade: Zmajeva nagrada Matice srpske, ,,Meša Selimović“, ,,Branko Miljković“, Nagrada SANU iz Fonda ,,Branko Ćopić“, nagrada iz Fonda ,,Borislav Pekić“, Prosvetina nagrada, Brankova nagrada, ,,Matićev šal“, ,,Risto Ratković“… Pored pesničkih, objavio je i dvadeset knjiga za decu, kao i jednu knjigu drama.

Utwory

14.09.2019 Dejan Aleksić

Noć i Danska

Volim male uređene države Koje u sebi imaju nešto dansko I gde trulo može biti samo voće, Ako već nije na platnu Obešenom o zid svetlog salona Gde mala Lerke češlja lutku. Ipak, sreća nas ponekad sačeka Na mestima odakle...
Czytaj dalej >>
16.08.2019 Dejan Aleksić

Mali sentymentalni ogled o metli

Metle se rađaju kao starice. Čim dođu na svet, imaju da šapnu Nešto mudro i za opšte dobro. Epski tihuju u svojim ćoškovima Gde se svetlost odmara od velikih dela – Ta patrijarhalna svetlost domova Zanavek izgubljenih u epohama. Ne...
Czytaj dalej >>
19.07.2019 Dejan Aleksić

Resztka dogorywającego światła

Schowałem się przed deszczem Pod okapem witryny koła łowieckiego. Za szybą dwóch staruszków Grało w szachy pod porożem Niby pod upiorną jarzeniówką. Królowie i królowe, Przed chwilą wyjęci z sarkofagu, Cierpliwie czekali na ludzki dotyk. Z mojego punktu widzenia Partia...
Czytaj dalej >>
19.07.2019 Dejan Aleksić

Noc i Dania

Lubię małe, schludne kraje, Które mają w sobie coś z Danii. W takich krajach gniją tylko owoce, Chyba że wcześniej ktoś przeniósł je na płótno I zawiesił w słonecznym salonie, Gdzie mała Lærke czesze swoją lalkę. A jednak szczęście czasem...
Czytaj dalej >>
19.07.2019 Dejan Aleksić

Kilka sentymentalnych uwag o miotle

Miotły, szafarki Mądrości i uniwersalnych prawd, Na świat przychodzą stare. Z rozmachem kontemplują kąty, Gdzie po wielkich czynach światło – Patriarchalne światło chat Zatopionych w mrokach dziejów – Odzyskuje siły. Mioteł nie zaprząta ciężar gatunkowy, Można je obsadzić w dowolnej...
Czytaj dalej >>
19.07.2019 Dejan Aleksić

Wejrzenia wstępne

W słowie oko oczu jest dwoje Mała kość Między nimi Spaja je w jedno Mowa to światło – Co było do okazania Ty musisz jedynie przejrzeć z tomu Godziny pracy raju (2018) przekład Miłosz Waligórski redakcja Paulina Ciucka © Copyright for the...
Czytaj dalej >>
16.07.2019 Dejan Aleksić

Prolegomena

U reči oko dva su oka Malena kost Između njih Drži vid na okupu Pružam dokaz Da govor je svetlost Tvoje je samo Da progledaš iz zbirke Radno vreme raja (2018) prevod sa srpskog jezika Miłosz Waligórski
Czytaj dalej >>
01.07.2019 Dejan Aleksić

Ono malo bezubog svetla

Sklonio sam se od kiše Kraj izloga Lovačkog društva. Dva starca unutra igrali su šah Pod suvom rogatom lobanjom, Kao pod skeletnom svetiljkom. Mirno su na ljudski dodir Čekali kraljice i kraljevi, Upravo dignuti iz sarkofaga. Ali gledano s mog...
Czytaj dalej >>