Volim male uređene države
Koje u sebi imaju nešto dansko
I gde trulo može biti samo voće,
Ako već nije na platnu
Obešenom o zid svetlog salona
Gde mala Lerke češlja lutku.
Ipak, sreća nas ponekad sačeka
Na mestima odakle su je proterali.
Javi se, recimo, na periferiji malog
Srpskog grada, kraj stovarišta gde otkupljuju
Leguru bakra, u kasne sate, dok noćni
Čuvar piša po koprivinom lišću.
Prava je šteta što nije video kako je mačka
Šmugnula kroz njegov makabristički teatar.
Još će i zapevušiti, onako raspojasan
U telesnom olakšanju, s mislima možda
O voljenoj, onoj na čijim rukama je
Ženstvenost ustupila mesto snazi.
Idi da opereš ruke, mala Lerke,
Večera je na stolu i noć ulazi
U tvoju lepu kraljevinu.