ima u njemu nešto naše, prepoznatljivo
ono, recimo, kako ga svi jebu u mozak
počevši od žene, djece, pa sve do šefa
a on isto jebe njih i ne može se promijeniti
ne želi se promijeniti
Bruce Willis kao da je negdje iz okolice Vakufa
Vinkovaca ili Dalmatinske Zagore
tvrdoglav, pije, puši, psuje
provocira ljude, ne brije se baš svako jutro
namršten, svadljiv, nemoguć tip
svi se nešto razočaravaju u njega
a onda, kad dođe prava frka
kad sranje počne pljuštati sa svih strana
takozvani shitstorm
koga zoveš, tko rješava stvar usprkos
mnogostruko jačoj sili i vrlo slabim izgledima?
jasno – Bruce Willis!
sve ono što ste mrzili kod njega
sve ono što vas je izluđivalo i trgalo živce
čim ga vidite
najednom vam treba više nego što ste
mogli ili željeli sanjati u najluđim snovima
pa čak i usred akcije, dok odbija vaše naredbe
duboko u svom činovničkom srcu osjećate
taj proćelavi lik u prljavobijeloj potkošulji
ta prznica bez kravate i gospodskih manira
on je sve što trebate na terenu
Bruce Willis će spasiti dan
ima u njemu nešto naše, ljudeskara dobrog srca
težak je čovjek
kako na filmu, tako i u stvarnom životu
prilagodi se, Bruce, za svoje dobro, prilagodi se
ali Bruce ne jebe ni dva posto i tjera po svom
i ono kad ga je ostavila Demi Moore
i otišla s onim naceranim šminkerom koji
usput budi rečeno, nema pojma o glumi
Bruce nije okom trepnuo, a kamoli suzu pustio
samo ti idi, Demi, izblamiraj se propisno
nije ju zadržavao, molio na koljenima, jok
„Čovječe, ja sad stvarno idem, zar nemaš ništa za reći?“
ma kakvi, riječ joj nije uputio
iako mu, nema sumnje, nije bilo lako
idi, srećo, pomislio je, idi, ja te neću nositi na duši
i nastavio snimati akcione filmove
spašavati taj nezahvalni svijet po stoti put
a Demi je, jasno, zglajzala kako se i moglo očekivati
Bruce Willis ni tad nije ništa rekao
ma ni okom nije trepnuo, samo je pomislio:
ko sa djecom spava popišan se budi
vratio se na set i odradio snjimanje do kraja
ima u njemu nešto naše, prepoznatljivo
možda ta tvrda glava i srce meko kao sise anđela