{"id":926,"date":"2019-09-15T00:15:41","date_gmt":"2019-09-14T22:15:41","guid":{"rendered":"https:\/\/rozstaje.art\/?p=926"},"modified":"2019-09-15T11:12:03","modified_gmt":"2019-09-15T09:12:03","slug":"ciganin-ali-najlepsi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/rozstaje.art\/en\/ciganin-ali-najlepsi\/","title":{"rendered":"Ciganin, ali najlep\u0161i"},"content":{"rendered":"

M \/ RAHLO TLO<\/strong><\/p>\n

Samo su dva iskonska straha, jesi znala to? Rodi\u0161 se sa strahom od glasnih zvukova i strahom od padanja. Ozbiljno, ima\u0161 na internetu. Ostalih stotinu fobija nau\u010di\u0161 od bli\u017enjih. Neke te \u010duvaju od opasnosti, da. Ali ve\u0107ina je tu samo da zbija \u0161ale s na\u0161im \u017eivotima.<\/p>\n

Evo, recimo, to\u010dno osje\u0107am kako si napeta. Ti bi intervju \u0161to prije privela kraju, a nismo jo\u0161 ni po\u010dele. Strah te da ne odustanem. Misli\u0161 da \u017eelim pobje\u0107i od svega.
\n.<\/span><\/p>\n

Jer, \u0161to? Suvi\u0161e tuge u toj pri\u010di. Suvi\u0161e moje ime povla\u010de po blatu. U toj pri\u010di umiru ljudi. U njoj gubim i ono malo do \u010dega mi je stalo. Nau\u010dila si da bi svatko normalan \u017eelio pobje\u0107i od toga. E, vidi\u0161, meni je to sve \u0161to mi doista vrijedi. Moj izbor ve\u0107 dugo nije izme\u0111u sre\u0107e i nesre\u0107e, moj je izbor izme\u0111u nesre\u0107e i ni\u010dega. Ubij me, ali ja biram prvo.<\/p>\n

Tvoji kolege sada dolaze skoro svaki dan ili nazovu, pitaju me mislim li da je gotovo i mogu li me uslikati ispred ku\u0107e, samo jednu fotku, Milena, ovamo, i jesam li se upoznala s obiteljima stradalih i znam li odakle su bili… \u0160to kvragu re\u0107i na to?<\/p>\n

Ne ljuti mene \u0161to ih ne zanima cijela istina. Ljuti me \u0161to sada o\u010dekuju da im pomognem da se osje\u0107aju bolje. \u017dele znati kako suosje\u0107ati. Umislili su svi da ih se ti\u010de, pa im je sad, je l’, nezgodno. Treba im nekakva optimisti\u010dna zaklju\u010dna re\u010denica kojom \u0107e prekidati mu\u010dne razgovore o takvim stvarima.
\n.<\/span><\/p>\n

\u0160to mislite, Milena, hm, kako vidite, Milena, ha, dajte recite, ukratko, Milena, samo jednu re\u010denicu, \u0161to mislite? \u0160to mislim? Svaki put kad glasno ka\u017eem \u0161to mislim, steknem barem jednog prijatelja i barem jednog neprijatelja. Oba iz potpuno krivih razloga. Eto \u0161to mislim. Gonite se.
\n.<\/span><\/p>\n

Ti si mi ipak pri\u0161la druk\u010dije, zna\u0161? Rekla si da \u017eeli\u0161 slu\u0161ati kako govorim o tome kao da govorim samoj sebi. I to je to, mislim si. S ovom malom mogu. Ali ni\u0161ta na brzaka, polako \u0107emo. O\u010dekujem da se dr\u017ei\u0161 dogovora, da ne prekida\u0161. O\u010dekujem da neke stvari ostanu me\u0111u nama. Posrijedi su ljudski \u017eivoti, gledaj me, jako je bitno da to shvati\u0161. Ako nisi spremna na to, reci odmah. Ne gubi mi se vrijeme. Dobro. Skinut \u0107e\u0161 jaknu, izut \u0107e\u0161 se, zavalit \u0107e\u0161 se fino, rije\u0161i se i narukvice i prstenja, nato\u010dit \u0107u nam po \u010da\u0161u crnog. Smije\u0161 zapaliti, i ja \u0107u. Nema drugog na\u010dina da se govori o tuzi. Kao da ti se vratio netko tko ti je drag.
\n.<\/span><\/p>\n

* * *<\/p>\n

Da bi doista razumjela \u0161to se dogodilo, mora\u0161 znati jednu naizgled nebitnu stvar. Zemlja oko sela prili\u010dno je rahla, kao da oduvijek pomalo propada. U dubini su desetci kilometara rudnika, a vi\u0161e nitko \u017eiv ne zna to\u010dno kuda idu. Uru\u0161ava se kada ki\u0161a natopi previ\u0161e, ili kada se zaore preduboko, pa povremeno \u010duje\u0161 kako je netko upao u rupu, onako, usred vlastitog dvori\u0161ta, srame se ljudi kad ih vade vatrogasci.<\/p>\n

Klasi\u010dna neka me\u0111imurska pri\u010da, taj ugljen. Bilo ga je premalo i bio je preslab da bi se ginulo za njega. Ljudi se satiru, a zemlja ne vra\u0107a, samo uzima. Rudnike su zatvorili poslije katastrofe 1964., kada su petorica rudara ostala zakopana negdje u jami Peti maj. Ne znaju danas ljudi vi\u0161e za\u0161to se jama tako zvala, ali svi pamte \u0161to je progutala.<\/p>\n

Bilo je, ka\u017eu, pred zoru, tutanj se \u010duo i daleko preko brda i u \u017eelucima ljudi. Svi su, kao po nekoj neizgovorenoj naredbi, neumiveni izi\u0161li iz ku\u0107a i krenuli preko polja. Na mjestu za koje su tkoznaza\u0161to mislili da je iznad na\u0161ih dje\u010daka neki su stali skamenjeni, neki su zaplakali, neki su psovali, htjeli ubijati, neki su prislanjali u\u0161i na zemlju, a neki su… po\u010deli kopati. Pazi, kopati. Lopatama, kantama, limenim \u0161alicama, golim rukama, skamenjenih pogleda, polu\u017eivi, kao mjese\u010dari, kao opsjednuti. Satima se nitko nije usudio re\u0107i im da mogu kopati zauvijek prije no \u0161to prona\u0111u zatrpane i da su se, ako se nisu ugu\u0161ili, utopili, da je Mura pod zemljom do\u0161la po svoje.<\/p>\n

 <\/p>\n

Tek u sumrak sljede\u0107eg dana i posljednji su oti\u0161li ku\u0107ama. Ali, vidi\u0161, to vi\u0161e nisu bili isti ljudi. Petorica manje, a mi podijeljeni zauvijek.<\/p>\n

Na one koji su se odali o\u010daju, one koji su odmahivali rukama, na one koji su \u010deznuli za osvetom i na one koji su kopali. Svatko tko dolazi odatle ne\u0161to je od toga.<\/p>\n

Sabol\u0161\u010danci su ti otvrdnuli ljudi, zna\u0161, \u010desto zami\u0161ljam kamen prekriven ko\u017eom. Ne prave halabuku oko obi\u010dnih nevolja. Spremni su na to da bliski ljudi nestanu u dubini, u iznenadnim rupama. I, s druge strane, da se pojavljuju nepoznati. U njima kao da… u nama kao da jo\u0161 negdje tinja nada da su se ona petorica izvukla negdje s druge strane, mo\u017eda ne\u0161to dalje u \u0161umama, ili prema sjeveru, pa \u0107e se vratiti kao sjene neke no\u0107i, pokucati svojima na vrata, oprati ruke i izuti se, prona\u0107i svoj mir. Povremeno \u010duje\u0161 kako je opet netko vidio spodobe koje \u0161e\u0107u selom no\u0107u ili u rano jutro. Ali o tome \u0161\u0161\u0161, samo postihen.<\/p>\n

U Sabol\u0161\u010daku ljudi nestaju i pojavljuju se, samo tako, to mora\u0161 shvatiti. Nestaju oni koji imaju previ\u0161e \u017eivota, pojavljuju se oni koji ga imaju malo. Tako je nekako bilo i sa mnom.
\n.<\/span><\/p>\n

Kad sam se nakon petnaest godina vratila u Sabol\u0161\u010dak, do\u0161la sam s jednoga mnogo goreg mjesta. Tako bi to drugi nazvali, strano mjesto. Za mene je to bilo odustajanje i bilo je strano tijelo. Nosim ga u sebi kao ne\u0161to \u0161iljasto \u0161to mi se zabada u drob, svaki put kad zaboravim na nj. Godinama se nisam ni nasmijala ni sagnula do kraja, zamisli to. Prava Sabol\u0161\u010danka.<\/p>\n

Da.<\/p>\n

Lak\u0161e mi je sada kad smo krenuli, zna\u0161? Postoji valjda stotinu razloga da nikada ne ispri\u010dam ovo. A samo jedan za: mo\u017eda zbacim barem malo tereta sa sebe.
\n.<\/span>
\nKad jednom izgovori\u0161 ovakvo \u0161to, zna\u0161 da ti je \u017eivot \u010dista ekstaza.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kristian Novak, Ciganin, ali najljep\u0161i<\/em>, Naklada OceanMore, Zagreb 2016, s. 5-7.<\/h5>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

M \/ RAHLO TLO Samo su dva iskonska straha, jesi znala to? Rodi\u0161 se sa strahom od glasnih zvukova i strahom od padanja. Ozbiljno, ima\u0161 na internetu. Ostalih stotinu fobija nau\u010di\u0161 od bli\u017enjih. Neke te \u010duvaju od opasnosti, da. Ali ve\u0107ina je tu samo da zbija \u0161ale s na\u0161im \u017eivotima. Evo, recimo, to\u010dno osje\u0107am kako […]<\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":776,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[150],"tags":[273,85,268],"yoast_head":"\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\t\n\t\n\n\n\t\n